KULTURNA RUTA

Tabla 5

 

Nalazite se u dvorištu kuće u kojoj je odrastao tvorac prvog modernog romana u Crnoj Gori i jedan od najboljih crnogorskih pjesnika, Risto Ratković. Pjesnik koji je još u trećem razredu osnovne škole u svom notesu zapisao da ga „ne zadovoljava stvarnost, da ona nije sve’’. Možda zato što je ta stvarnost početkom 20. vijeka u ovim krajevima bila izrazito teška i surova. Iako rođen u uglednoj i imućnoj trgovačkoj porodici, djetinjstvo Rista Ratkovića obilježili su siromaštvo, jad i strahote Balkanskih i Prvog svjetskog rata. Studentske dane provodi u Beogradu gdje se priključuje mladim avangardistima i učestvuje u rađanju novih kulturnih pravaca i pokretanju književnih časopisa. Već 1927. objavljuje prva djela: zbirku pjesama „Mrtve rukavice“ i kraću poemu „Leviatan“. Risto Ratković rano je izgubio svoje najdraže. Smrt je motiv koji se od početka provlači kroz njegova djela. Smrt žene koju je volio, 1931. godine bila je prekretnica u njegovom životu i stvaralaštvu. Udarac od kog nije mogao da se oporavi. Njoj su posvećeni neki od njegovih najljepših stihova:

„Tako sam retko uzimao i za nju i za se, Tako često smo se svlačili kao vedar dan. I čini mi se da nema mesta na svetu Gde nismo zajedno bili. Mrtva si a tebe nema. Zašto mi ne dođeš… Ta znaš li kako si obećala Češće da ćeš se meni javljat…” (Ponoć mene)

Dvije godine kasnije, 1933. Ratković objavljuje “Nevidbog”, djelo koje se smatra prvim modernim romanom u crnogorskoj književnosti. Sastavljeno od poglavlja koja su prethodno objavljivana kao posebne cjeline, djelo sadrži puno autobiografskih elemenata, slika Prvi svjetski rat i opisuje do tada u literaturi rijetko pominjan bjelopoljski kraj. Po preporuci Iva Andrića, 1938. godine stupa u diplomatsku službu. Tokom osam godina boravio je u Francuskoj, Sovjetskom Savezu i Egiptu, koji ga je najviše očarao tajnovitim Nilom i kom je posvetio pjesme, izdate posthumno u zbirci “Sa Orijenta”. Iako su ga privlačile svjetske metropole i pustinjska prostranstva, bio je neraskidivo vezan za zavičaj i Lim – rijeku njegovog djetinjstva. Samo preko njih uspijevao je da “zaboravlja na svoj život težak”. “Misao me obuze Da malo ja se smirim Zavičaj da potražim.” Pjesnik za koga kažu da je “više sreće imao sa riječima nego sa ljudima”, umro je 1954. godine u Beogradu, u nemaštini, sam i zaboravljen. Kuća Rista Ratkovića pripada najljepšem tipu orijentalne arhitekture sa očuvanim dvorišnim zidom, kapijom i pratećim objektima. Pri rekonstrukciji 2005. godine, sačuvana je njena autentična arhitektura i prilagođena je organizovanju različitih kulturnih manifestacija. Najvažnije su svakako Ratkovićeve večeri poezije, koje se održavaju od 1971. godine, i koje su vremenom postale najznačajnija književna manifestacija u Crnoj Gori. Svakog septembra u piščevom rodnom gradu okupljaju se pjesnici iz zemlje i inostranstva na dodjeli međunarodne nagrade „Risto Ratković“ za književno stvaralaštvo, kao i nagrade za mlade pjesnike do 27 godina.

 
Cloudy

0°C

Bijelo Polje

Cloudy
Humidity: 95%
Wind: W at 0.00 km/h
Wednesday
SP_WEATHER_RAIN_AND_SNOW
0°C / 6°C
Thursday
SP_WEATHER_RAIN_AND_SNOW
1°C / 8°C
Friday
Cloudy
0°C / 11°C
Saturday
Scattered showers
-2°C / 5°C
Go to top

  © 2015 Turistička organizacija Bijelo Polje. Sva prava zadržana.